U Doboju je večeras predstavljena knjiga "Spomenko i Ozren" autora Mileta Savića, koja govori o petnaestogodišnjem Spomenku Gostiću, najmlađem borcu Vojske Republike Srpske poginulom u odbrambeno-otadžbinskom ratu, kao i o ljubavi tog dječaka prema planini Ozren i rodnom selu.
Savić, koji je i autor dokumentarnog filma "Spomenko na vječnoj straži", rekao je Srni da je knjiga objavljena povodom 26 godina od pogibije Gostića 20. marta 1993. godine u njegovom selu na Ozrenu.
Ističući da će prihodi od knjige biti iskorišteni za podizanje spomenika najmlađem borcu Vojske Republike Srpske, koji će biti postavljen u blizini manastira Ozren u Petrovu, Savić očekuje da bi to moglo biti gotovo najkasnije do marta iduće godine.
On je pojasnio da je u knjizi pisao o prijeratnom životu ljudi na ovim prostorima, ali i o Spomenkovoj dječačkoj ljubavi prema planini Ozren da bi budući naraštaji naučili šta znači biti dobar i čestit čovjek, kako se vole zavičaj, običaji i otadžbina.
Savić je o Gostiću i njegovom životu i pogibiji snimio zapaženi dokumentarni film "Spomenko na vječnoj straži", čiji su dijelovi večeras prikazani.
U okviru večerašnje promocije knjige, stihove posvećene Spomenku Gostiću, ali i srpskoj djeci stradaloj u dobojskom logoru tokom Prvog svjetskog rata, čitali su pjesnici Milan Kuzmić i Spasoje Todić.
Spomenko Gostić rođen je 15. avgusta 1978. godine, a stradao je 20. marta 1993. godine. Bio je najmlađi odlikovani borac Vojske Republike Srpske.
On je 1992. godine živio sa majkom Milenom u selu Jovići nadomak Maglaja, koje je bilo okruženo naseljima sa većinskim muslimanskim stanovništvom i ubrzo se našlo na prvoj liniji fronta.
Majka mu je umrla na početku rata, nakon čega je živio sa bakom koja je septembra 1992. godine poginula u granatiranju takozvane Armije BiH.
Gostić se nakon toga prijavljuje u Vojsku Republike Srpske gdje je u početku bio kurir, a potom je razvozio hranu borcima na prvoj liniji fronta.
Obavljajući povjerene zadatke, jednom prilikom je upao u minsko polje, gdje je lakše povrijeđen, a jednom je bio i ranjen.
U ofanzivi muslimanskih snaga na planinu Ozren narod se povukao iz Jovića, a Gostić je sa nekoliko vojnika branio selo.
U martu 1993. godine, u granatiranju položaja srpske vojske, pet vojnika je poginulo, a Gostić je teško ranjen. Umro je 20. marta 1993. u Jovićima na Ozrenu, a sahranjen je sa stradalim saborcima na seoskom groblju u Gornjem Ulišnjaku.
Obnovu Gostićevog spomenika organizovali su članovi Udruženja "Nasljeđe" iz Bijeljine.
Čitaoci reporteri
Podjelite sa ostalim našim čitaocima ono što svakodnevno vidite, sa čime se susrećete, vaše utiske sa putovanja, neobične sutuacije kojima ste prisustvovali i zabilježili ih svojim foto-aparatom tokom ljetovanja, zimovanja, izleta... Pišite nam na našu email adresu:
