MAJKA DJETETA SA INVALIDITETOM: Zašto nas se sjete jednom u godini?

Iako je nedavno prošao, tiho i skoro nezapaženo, red je da se podsjetimo da je treći decembar Međunarodni dan osoba sa invaliditetom. Tada se institucije, poltičari, ali cjelokupno društvo uopšteno sjete da ovi ljudi postoje, ali ne i prije toga.

Ovako za GERILU počinje priču Ivona Š. majka jednog djeteta koje ima poteškoće u razvoju.

“Mislim da smo se u potpunosti udaljili jedni od drugih i da nam empatija više nije primarna u društvu, što pokazuje i to da se samo na jedan do dva dana u godini pojedinci ili vlast, sjete da postoje djeca sa poteškoćama i osobe sa invaliditetom i nikako više”, kaže nam naša sagovornica.

Sistem nije uređen, ističe ona i dodaje da ne postoje adekvatni dnevni centri za zbrinjavanje djece ili osoba koje imaju neku vrstu poteškoće dok im roditelji rade, te su ti roditelji često prisiljeni da daju otkaz i u potpunosti se posvete brizi djeteta što nije dobro za mentalno zdravlje tih roditelja koji nemaju ni minut svog slobodnog vremena.

“Dokaz da sve do sad nismo, bar u Banjaluci, izgradili jedinstveni dnevni centar za djecu sa poteškoćama koje imaju preko 15 godina, postalo je isuviše i  jasno da postoji prijeka potreba za jednim takvim centrom zbog velikog broja korisnika takvog načina dnevnog zbrinjavanja, kao i to da broj korisnika tuđe njege iz godine u godinu raste”, priča za GERILU majka koja se već godinama nosi sa ovim problemom.

“Ja sam lično par godina unazad, oko 2016. godine kroz neke usmene priče, a 2017. godine i službeno prijedlogom za kapitalnu investiciju, predala tada Gradu Banjaluka inicijativu za gradnju upravo takvog jednog dnevnog centra, kada su pred Novu godinu uz donošenje novog gradskog budžeta za 2018. godinu, ponudili građanima Banjaluke, da na neki način učestvuju u kreiranju budžeta i daju svoj doprinos prijedlozima. Već tad je bilo jasno da je to prijašnji gradonačelnik (Igor Radojičić, prim.nov.)  iskoristio samo zamajavanje građana, te je skoro svaki prijedlog od građana bio sklonjen na stranu“, priča nam Ivona.

Ona dodaje da je nedugo poslije inicijative tražila kao neko ko je predložio nešto, da joj se bar odgovori pozitivno ili negativno, ali da nikada nije dobila odgovor.

“Nedugo poslije toga, vidjela sam da pojedina udruženja daju takvu ideju institucijama ne bi li pokupili koji poen i očito su sve te priče bile populističke, jer bi se do sad to riješilo, pa ne bi pojedina udruženja do sad dobijala na desetine hiljada maraka za svoj takozvani rad, dok ostatak udruženja jedva dobije novac i za neki manji projekat. Nije mi ni krivo što je neko ukrao moju ideju o jedinstvenom dnevnom centru za svu djecu sa dijagnozama koja imaju poteškoće, već mi je krivo što se svaki put pred neku Novu godinu ili Međunarodni dan osoba sa invaliditetom, spominje ta priča i roditelji svaki put pomisle da će ta priča jednom dobiti sretan kraj i da će većina njihovih problema biti riješena, ali do dana današnjeg nismo se mrdnuli sa mjesta”, ogorčena je Ivona koja godinama ukazuje ovaj problem.

Naša sagovornica ističe i da od otprilike 32 udruženja iz Saveza udruženja za pomoć mentalno nedovoljno razvijenim licima MeNeRaLi “oko desetak udruženja „ vedri i oblači“ svim ostalim, te samo oni izgleda, imaju ekskluzivno pravo da određuju šta će se dešavati vezano za osobe sa poteškoćama u razvoju, time i možda ugušiti svaku ideju o jednom konkretnom rješenju”!

“Tužno je što i sama republička vlast nije uvidjela da imamo kao roditelji te djece, jedan veliki problem adekvatnog zbrinjavanja naše djece kada napune 18 godina. Sa prethodnom predsjednicom RS Željkom Cvijanović, nije riješeno ono što je obećano, niti se radilo na nekim konkretnim pravima ili zbrinjavanjima osoba sa invaliditetom sem pred izbore i to za pojedince. Čak i kad pišete molbu za donaciju predsjednica nije imala sluha uz sav silni budžet koji je tad iznosio oko 10 miliona KM, pa se nadam da će više sluha možda imati novi predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik”, dodaje Ivona Š. u izjavu za GERILU.

Na taj način, ističe Ivona, riješio bi se višegodišnji problem zbrinjavanja osoba sa invaliditetom i napravio jedan adekvatan dnevni centar za sve osobe, na jednom mjestu. Ona se nada, kako kaže, da ima novca i volje za pravljenje jedne obične zgrade sa više spratova, sa riješenim arhitektonskim preprekama i osobljem koje će stručno i odgovorno da brine o svojim štićenicima i time će te osobe dobiti adekvatnu pomoć, jer je sada nemaju, a roditelje osloboditi stresa i obaveza bar na par sati dok rade ili da bar obave osnovne životne obaveze.

“Jako mali broj djece ili osoba sa invaliditetom ima priliku da posjeti defektologa, logopeda ili neku drugu stručnu osobu, koja im može pomoći u daljem osposobljavanju za život, pogotovo ako te osobe sa invaliditetom žele da stanuju same i uz pomoć institucija”, kaže Ivona za naš portal i naglašava da mnogo roditelja nema  mogućnost finansiranja stručnih osoba i terapija, te djeca sa poteškoćama i osobe sa invaliditetom ostaju zakinute za mogućnost napredovanja

Ona kaže da bi ovakvo sistemsko rješenje bilo konkretno i dugoročno, jer bi time i djeca i osobe sa invaliditetom dobili sve potrebno u tom jednom centru.

“Samim time bi se i udruženja bavila isključivo onim radom koji je vezan za dodatne aktivnosti, a ne da pojedina udruženja dobijaju veliki novac sa malo obaveza prema članovima, a ostatak koji nema priliku ili vezu da dođe do neke donacije, bude opterećen većim brojem obaveza prema članovima”, zaključuje Ivona.

Podsjećamo, Rezolucijom 47/3 Ujedinjene Nacije su na generalnoj Skupštini 14. oktobra 1992. godine, proglasile 3. decembar Međunarodnim danom lica sa invaliditetom. Širom svijeta, ovaj dan se obilježava različitim aktivnostima, prijemima i manifestacijama koje promovišu prava i mogućnosti lica sa invaliditetom.

Podsjećamo, portal Gerila je i ljetos pisao o nebrizi sistema, tačnije Fonda za dječiju zaštitu prema djeci sa invaliditetom i njihovim roditeljima a koja su prošla kroz izuzetno loše uslove u Bečićima u hostelu “Užice” na ljetovanju u sklopu projekta “Socijalizacija djece Republike Srpske”. Ciljne kategorije tog projekta su djeca uzrasta od šest do 15 godina čiji se razvoj odvija u nepovoljnima porodičnim, materijalnim, socijalnim uslovima i/ili je osujećen razvojnim i zdravstvenim problemima. Projektom su obuhvaćena i djeca sa smetnjama u razvoju i sa hroničnim oboljenjima u uzrasnoj dobi od šest do 17 godina.

Trenutno stanje na graničnim prelazima donosi Auto-moto savez Republike Srpske

Stanje na graničnim prelazima možete pratiti UŽIVO i putem aplikacije za Android Auto-moto saveza Republike Srpske!