Iako su proteklih dana dnevne temperature u Doboju prelazile 15 stepeni, jutra i večeri ostaju hladni, što bi trebalo da podrazumijeva stabilno i kontinuirano grijanje. Međutim, praksa pokazuje drugačije – čim dnevna temperatura pređe 12 stepeni, grijanje se smanjuje, a u pojedinim naseljima gotovo i nestaje.
Istovremeno, računi ostaju isti.
Građani već godinama negoduju, ali gotovo isključivo među sobom. Rijetki su oni koji podnose zvanične prigovore, traže umanjenje računa ili pokreću inicijative prema nadležnim institucijama. Nezadovoljstvo se najčešće završi na razgovorima u ulazima, porukama na društvenim mrežama ili u privatnim prepiskama.
Jedno takvo obraćanje stiglo je i na našu redakcijsku adresu:
"Možete li objaviti, molim vas! Zašto grijanja nema ili je jako slabo u Ul. Braće Jugovića 24? Već danima se zove, ali niko se ne oglašava, a računi stižu puni! Lp."
Ovaj slučaj nije izuzetak – on je pravilo.
Postavlja se nekoliko ključnih pitanja na koja građani godinama ne dobijaju jasan odgovor:
Zašto se grijanje smanjuje čim dnevna temperatura poraste, iako su noći i jutra i dalje hladni?
Po kojem osnovu se obračunavaju puni računi ako isporuka toplote nije kontinuirana?
Da li postoji kontrola kvaliteta grijanja i mjeri li se stvarna temperatura u stanovima?
Koliko je prigovora građana zvanično podneseno i kako su riješeni?
Odgovore duguje prije svega Toplana Doboj, ali i gradske vlasti koje imaju obavezu da štite interese građana.
Jer, ako korisnik ne dobija uslugu u punom kapacitetu, zašto je plaća u punom iznosu?
Poseban problem predstavlja nedostupnost nadležnih službi. Građani sve češće navode da na pozive niko ne odgovara, čime se dodatno produbljuje nepovjerenje u sistem.
Međutim, odgovornost nije samo na institucijama.
Godinama unazad, nezadovoljstvo ostaje bez konkretne reakcije. Nema organizovanih prigovora, nema zajedničkih inicijativa, nema pravnog pritiska. Građani biraju da ćute, a isti problemi se iz godine u godinu ponavljaju.
Bez pritiska javnosti – nema ni promjena.
Zato se postavlja i pitanje odgovornosti samih građana: zašto se problemi komentarišu u privatnim razgovorima, a ne rješavaju kroz institucije? Zašto nema kolektivnih zahtjeva, peticija ili obraćanja nadležnima?
Ako nema zahtjeva za promjenama – zašto bi ih bilo ko sprovodio?
Ovo nije problem jedne zgrade, jedne ulice ili jedne zime. Ovo je sistemski problem koji traje godinama.
I sve dok ostane samo na žalbama među komšijama – tako će i ostati.
***
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.
Čitaoci reporteri
Podjelite sa ostalim našim čitaocima ono što svakodnevno vidite, sa čime se susrećete, vaše utiske sa putovanja, neobične sutuacije kojima ste prisustvovali i zabilježili ih svojim foto-aparatom tokom ljetovanja, zimovanja, izleta... Pišite nam na našu email adresu:
