Ko je Božo Vrećo? Božo Vrećo je rođeni Fočak, po obrazovanju arheolog, a po zanimanju pjevač sevdah muzike. I ništa tu ne bi bilo sporno da Božo ne odskače od trenutno važećeg društvenog šablona. O sebi uvijek govori u muškom rodu, a na pozornicu izlazi u haljini, nalakiranim noktima, karminom na usnama, dugom crnom kosom, markantnim crnim brkovima i bradom na kojoj bi mu pozavidili mnogi muškarci.
Prateći kritike, a ostvarivanjem ličnog uvida u umjetnički izražaj Vreće, vrlo lako se primjećuje da na pozornici demonstrira savršenstvo scenskog, vokalnog i melodijskog jedinstva.
Uvažavajući mišljenje relevantnih osoba, jasno je da Božo Vrećo predstavlja par excellence umjetnika, pojedinca kojeg je priroda nadarila vrlo neobičnim i sigurno autentičnim glasom. Međutim, pored svega toga, a što bi negdje drugdje bilo sasvim dovoljno da vas uvažavaju kao umjetnika, Vreći je ovakav status u očima jednog dijela naših sugrađana osporen transrodnim karakterom njegove ličnosti.
{youtube}vvLPaDNILbA|500|400|{/youtube}
Svrha ovog teksta nije da polemiše o Boži kao umjetniku, za takav posao nismo čak ni kvalifikovani, ali on kao primjer skreće nam pažnju na neke druge karakterne crte našeg društva. Ovim tekstom se čak i ne pokušava braniti sam Vrećo od ad hominem napada koji svakodnevno stižu na njegovu adresu, a jedan od njih jeste, nazovi argument, da svojim provokativnim stilom odijevanja (a čime implicira svoju seksualnu orijentaciju) na sebe želi skrenuti fokus javnosti.
Srbima se uglavnom ne dopada to što jedan Božo, rođeni Fočak, pjeva i veliča vaskrsnuće iz pepela džamije Aladže porušene u poslednjem ratu. Sa druge strane, Bošnjacima smeta to što jedan Srbin iz Foče, još ''nakaradnog'' izgleda, pjevajući skrnavi sevdalinke koje oni smatraju dijelom svog kulturnog koda. Ipak, sudeći prema posjećenosti njegovih koncerta i nastupa na raznim lokacijama u BiH i vani, bez obzira na pripadanje bilo kakvoj nomenklaturi, mnogo je onih koji uspijevaju da prihvate njegovu transrodnost kao stvar ličnog izbora i nešto što treba poštovati.
Žargonski rečeno, potrebno je imati dobre bijele bubrege da ovako odjeveni izađete na ulicu, da se pojavljujete u medijima, na koncertima i sl. i da testirate strpljenje jednog kranje homofobičnog i uopšte netolerantnog društva. Božo Vrećo nije bio glup da nije znao da bi mu sa njegovim napornim radom, umjetničkom nadarenošću i talentom, mnogo jednostavnije, sigurnije i profitabilnije bilo da se prisloni onome što smatramo mejnstrimom.
Za razliku od toga, praveći sebi negativan marketing, Božo je krenuo težim putem. Prateći reakcije na mreži, dâ se primjetiti da postoji veliki broj onih koji neosnovano omalovažavaju njegov rad, ali i da postoji veoma značajan broj onih koji mu pružaju moralnu podršku, što je teško povjerovati kada je riječ o BiH ili ex-Yu regionu. Božo Vrećo, a vjerovatno da i sam nije svjestan toga, doprinjeo je otpuštanju čivija netolerancije. To je svakako poželjno u društvima koja su proživila traumatično iskustvo građanskog rata. Ko pjeva zlo ne misli. Bravo Božo!
