Više od deceniju na birou bez izgleda za posao i nezdrav život u gradu, motivi su koji su bračni par Knežević iz Doboja odveli u dvadestak kilometara udaljeni Majevac. Njive obrasle korovom iskrčili su i postavili plastenik za svoje potrebe. Godinu kasnije proširili su zasad.
Trud se isplatio, pa su osim povrća krenuli u proizvodnju hrizantema. Još istražuju, ali kažu, mnogi bi mogli njihovim putem, oni se nisu pokajali.
“Ako neko ima zemlju, ako ima porodicu, neka pokuša prozivoditi, velika je raznovrsnost, voćne sadnice, cvijeće, začinsko bilje, ljekovito bilje, sakupljanje i sadnja, jer nije dovoljno sakupljanje iz prirode. Velika je potražnja za ljekovitim biljem, ali o tome još istražujemo”, priča Mirna Knežević.
Tri godine rada i ulaganja su iza njih. Iduće godine očekuju zaradu od koje će nastaviti da žive na selu.
“Prve godine kad sam došao ovdje, ništa nije bilo, ljudima sam izgledao čudno, svi su išli prema gradu. Ja sam došao sa jednom sadnom folijom, s autom i ženom i djetetom. Svi su rekli – možeš probati, ali nije ovdje nikad niko živio od tog”, kaže Goran Knežević.
U plastenicima imaju jestive hrizanteme, ljubičastu mrkvu i bosiljak. Tu su žalfija, lavanda i slatki pelin, za kojim zbog antikancerogenog svojstva potražnja raste. Po sjeme i rasad dolaze i stariji mještani. Uče iz knjiga i sa interneta, tržište osvajaju uz pomoć prijatelja. Sa onima koji rade slično u budućnosti planiraju i mini preradu voća i povrća.{youtube}SvE0PdBiIXo|500|400|{/youtube}
