Kvalitetan bakar, vješti prsti, strpljenje i mjesec dana rada potrebni su da iz radionice tridesetogodišnjeg Ljubomira Ristića u dobojskom naselju Usora izađe rakijski kazan.
Pošto nakon izučenog automehaničarskog zanata nije pronašao zaposlenje u struci, Ristić je odlučio da nastavi porodičnu tradiciju i započne zahtjevan posao - da izrađuje kazane.
"Moj stric i pokojni djed su to radili, bavili se time. Stric me je pitao da li bih s njim radio, ja sam pristao i tako sam zavolio taj posao. Sa stricem sam radio deset godina, a samostalno radim dvije godine, znači dvanaest godina se bavim ovim poslom", priča Ristić.
Dodaje da mu je stric prenio sve tajne zanata.
"Najbitnije je strpljenje. Ne može se žuriti jer se onda teško može ispraviti neka greška nastala tokom rada", priča Ristić.
Ističe da se kazan pravi isključivo od čistog bakra, koji se zatim obrađuje, odnosno "otkiva" čekićem, materijal nabavlja u Srbiji, a zatim u svojoj radionici stvara kazane.
Najteži dio posla je stavljanje dna, priznaje Ljubomir, jer je ono najdeblje, pa za taj posao treba i više snage. Sve kasnije ide puno lakše, a porudžbine stižu iz svih dijelova RS.
Jedan rakijski kazan izvezao je čak u Hrvatsku, koja je u EU.
"Pripremi se dokumentacija, a kupci ga tamo prijave, sve je legalno", naglašava Ristić, čiji radni dan počinje u osam, a završava oko 18 časova.
U vrijeme naše posjete on je radio na hladnjaku za vodu, odnosno buretu u kojem tokom procesa pečenja rakije stoji voda, i na licu mjesta nam je pokazao kako se čekićem obrađuje bakar.
"Nikada ne radim na jednom kazanu, nego uporedo počnem dva-tri, zato što mi je tako lakše, malo brže ide. Pošto je počela sezona berbe šljiva, svaki dan neko zove, uglavnom ljudi zovu kada već treba peći rakiju i odmah bi htjeli kazan, ali ne može. Već sam zauzet do polovine septembra", pojašnjava Ristić.
On izrađuje kazane svih veličina, konkurencija mu, kaže, nisu starije kolege, a mladost nije prepreka.
"Ima malo onih koji dobro rade, a ima ih mnogo koji se pokušavaju baviti ovim poslom, a nisu baš vični. Mi imamo tradiciju, prenosimo s koljena na koljeno taj zanat", s ponosom je istakao Ristić.
Cijena gotovog proizvoda kupcima nije velika jer se, kaže, prilagodio tržištu, a i kvalitet kazana je opravdava.
