DOBOJ: Kultura i umjetnost vam danas dođu kao biseri koje bacate pred svinje

Tanja Simeunović, pjesnikinja iz Doboja, promovisala je knjigu „Ne pričaj me nikom“ u Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci Republike Srpske u Banjaluci.

Pisanjem se bavi već tridesetak godina, a svijet oko sebe posmatra očima djeteta, te inspiraciju i motivaciju pronalazi posvuda.

– U osnovnoj školi, kada sam bila drugi ili treći razred, ne sjećam se tačno, imali smo zadatak da napišemo pjesmicu o svojoj najdražoj igrački. To je ujedno i bila prva pjesma koju sam napisala. Nažalost, nisam je sačuvala, a sjećam se samo prve strofe. Kasnije, u srednjoj školi pisanje je postalo potreba – potreba da se samom sebi objasne neke stvari. Nekako je sav taj haos tinejdžerskog doba postajao jasniji i razumljiviji kad se prenese na papir. Mnogi tvrde da pisanje nije i ne bi smjelo da bude terapija, a ja znam često da se našalim i kažem da nije bilo pisanja, meni bi bila potrebna terapija – kaže ona.

Zbirka pjesama „Ne pričaj me nikom“ nastajala je proteklih šest-sedam godina, a od rađanja same ideje o objavljivanju do njene realizacije prošlo je nekih pet mjeseci.

– U to vrijeme nije postojala ideja o jednoj ovakvoj knjizi koja je ugledala svjetlo dana u avgustu prošle godine. Pjesme sam pisala usput i spontano, kako su mi koje misli dolazile i osjećanja navirala. Sve što pišem, pišem iz ličnog iskustva i doživljaja, tako da me svijet oko mene i inspiriše. Mnogo volim prirodu, pa me inspirišu i razna godišnja doba, posebno jesen, ali i zima i proljeće – objasnila je.

Kada je u pitanju ova zbirka, glavni „krivac“ za njen nastanak je autoričina prijateljica, dr Slavica Gostimirović, direktorica Narodne biblioteke Doboj, koja ju je podstakla na razmišljanje o grupisanju i objavljivanju njenih pjesama.

– Zbog nje se rodila ideja, a onda smo se svi zajedno zadali u realizaciju iste – rekla je.

Prema njenim riječima, danas je teško govoriti o kulturi i umjetnosti jer živimo u državi gdje se ljudi bore za egzistenciju i gdje nisu zadovoljene ni potrebe sa dna piramide.

– Reći ćete možda da je to oduvijek i bilo plodno tlo za umjetnost, ali smatram da je to bilo u ona vremena kada je obrazovanje imalo svoju ulogu i svoj smisao i kada dio te zajednice nije mogao biti svako. Danas je obrazovni sistem urušen do te mjere da mu pod hitno treba reforma. Pritom mislim da ne samo da ne idemo u korak sa vremenom, nego smo dopustili da nam u škole i na fakultete uđu polupismeni, pa čak i nepismeni ljudi i da nam takvi vaspitavaju i obrazuju omladinu. Štaviše, mediji su nam puni politike, nacionalizma, crne hronike i takozvanih “selebritija” koji promovišu sasvim pogrešne vrijednosti. Zakazali smo kao društvo. I ne mogu da se oduprem utisku da se već godinama smišljeno radi na urušavanju obrazovnog sistema, jer glupim i nepismenim narodom lakše se manipuliše. Tako da vam kultura i umjetnost dođu u ova naša vremena kao biseri koje bacate pred svinje – rekla je Simeunovićeva.

Ipak kako ova uspješna mlada žena tvrdi, dobra stvar je da tih bisera još uvijek ima, samo im treba ustupiti malo više prostora i pružiti više pažnje kako bi se za njih čulo.
– Dobra stvar je i što još uvijek ima i onih koji te bisere prepoznaju i podržavaju ih. Mi smo narod koji živi od sjećanja, a budućnost teško da ćemo imati sve dok su nam parole “Šta ja tu mogu” i “Mene se to ne tiče”. Nadam se da ćemo se jednom osvijestiti i shvatiti da mi kao pojedinci činimo društvo i da je ono postalo takvo kakvo jeste jer smo mi takvi kakvi jesmo i jer smo mi to dozvolili, što znači da je i moć da trenutno stanje promijenimo u našim rukama – dodaje.

Zbirka pjesama „Ne pričaj me nikom“ naišla je na odlične reakcije publike. Prva promocija je održana u Narodnoj biblioteci Doboj, koja je i izdavač ove zbirke i u galeriji za promocije se tražilo mjesto više.

– Mogu vam reći da sam prijatno iznenađena reakcijama publike. Posebno su me iznenadile moje Dobojlije. Imali smo i tu čast i zadovoljstvo da knjigu promovišemo i na Sajmu knjige u Beogradu prošle godine. Ono što mi svi uglavnom govore svodi se na to da je knjiga čista emocija i da je to nešto što je proizašlo iz duše. To jeste tako i meni je drago što su ljudi to prepoznali – objašnjava.

Društvo u kojem današnji umjetnici stvaraju često „podmeće nogu“ u smislu teškog pronalaženja finansijskih sredstava i ozbiljnih izdavača.

– Smatram da su prepreke sa kojima se susreću svi mladi pisci našeg društva slične prirode. U moru svega ovoga što se danas naziva piscem i knjigom, jako je teško izbiti na površinu, naći svoje mjesto pod suncem i promovisati određene vrijednosti. Važno je okružiti se istomišljenicima i dobrim ljudima, kojih još uvijek itekako ima – objasnila je i dodala da je imala sreću da su neki njoj bliski i dragi ljudi prepoznali prave vrijednosti koje njeno djelo nosi, te podstakli je na rad i taj isti rad podržali.

– Isto tako, savjetovala bih mladima koji se bave bilo kakvom vrstom umjetnosti da budu i ostanu svoji i da ni u kom slučaju ne podilaze publici. Ono što vrijedi i što je kvalitetno sigurna sam da će kad-tad biti prepoznato i pronaći svoj put – kaže ona.

Ilustracije privlače pažnju

Nešto što je svakako privuklo pažnju publike jesu ilustracije koje prate svaku pjesmu. Zbirka se sastoji od trideset pjesama i isto toliko ilustracija, a koje je radio najbolji prijatelj autorice, Slobodan Jovanović. On je odradio sjajan posao i svojim crtežima pojačao snagu stihova i emocija u njima.