DOBOJ: Pjesnikovo viđenje događaja koji su se odigrali na današnji dan, 15. maja

Dobojski pjesnik Milan Kuzmić je ispjevao dvije pjesme vezano za 15. maj. Prva pjesma SRPSKI BISERI govori o stradanju vojnika JNA u Tuzli 15. maja 1992. a druga pod nazivom PUSTOPOLJE evocira tragične događaje iz 2014. godine u gradu Doboju koji je doživio katastrofalnu višednevnu poplavu.

SRPSКI BISERI

(КOLONI VOJNIКA JNA MASAКIRANIH U TUZLI 1992)

Zaborav u srcima

ko mahovina po tragovima, melemi bolna sećanja na srpske bisere

krvavog tuzlanskog nesvitanja. Začuđena mladost zagrize

kriške uzaludne nade, ne znajući biće stih

krvave užasne balade.

U trenu nestade neba

u šumi mladih breza, crnu užad na zlatno klasje

đavolji vihor sveza .

Ujedaju zmijske košuljice,

sevaju pera crvenog ždrala , u mladom klasju reka makova

već je procvetala.

Zalazi sunce u nesmiraj

što dušu bode,

poleteše gavrani

neznanim majkama u pohode.

Na oštrici zla vremena

umrli su božuri,

i stigoše im

nebeski pokrovi.

Željni života

snivali su venčanja a primi ih nebo

bez molitve i pokajanja.

Na srca izdajnika

i podlih ubica

sići će kletve

s nebeskih litica.

I juriće im duše

aveti kroz sunovrate tražeći da Srbima

srpsko i vrate i plate.

P U S T O P O LJ E
(dobojska tvrđava i Vidikovac 15.05.2014)

Rodni grad proždiru mutni talasi ko suludi đavolji alasi otimaju,pecaju,ribare dok on, guši se, umire.

Ulice omađijane ludilom vrtloga na svim raskršćima silom daju prvenstvo prolaza vodenoj stihiji da l' božijoj kazni

ili diktiranoj pustahiji.

Zapanjena neverica osvaja srca pokorenog grada a paklena komedija postaje još jedna davno

zaboravljena balada.

Sluđeni krovovi i obeščašćeni dimnjaci sada su skretničari razjarenoj matici. Ostvarile se mračne vizije

oslikane kroz lucidne snove sada stvarno razbješnjele

vodene vile gradom plove. Stihija,odnosi,pustoši, harači,huči pakosno ponavlja

ko će da me spreči.

Neprikosnoveni vladar prostora gradska tvrđava nemo posmatra

kolone uplašenih,izbeglih očajnika.

U sumrak sa Vidikovca gledam

strašno vodeno Pustopolje i tešim se biće bolje, a srce se osmehne,u zagrljaju ispod oba ramena dva su mi goluba a to mi je

i od života važnije.