Potkraj 2017. godine, u izdanju Univetziteta za poslovni inenjerng i menadžment z Banje Luke, pojavila se knjiga upečatljivog naslova "Poltronizam u teoriji i praksi" čiji je autor doktor pravnih nauka Željko Todorović iz Doboja
Da se radi o autorskom djelu a ne o, danas kod nas vrlo prisutnom plagiranju tuđih knjiga i tzv. „resavskoj“ (Čitaj: prepisivačkoj) školi štancanja knjiga, autor na 4. stranici ove knjige, garantuje svojom izjavom pod moralnom i materijalnom odgovornošću dok je na 5. strani istakao moto svog djela za koji je uzeo misao o poltronima poznatog književnika Meše Selimovića: „Poltroni su đubre na kojem rastu sva zla ovog svijeta“.
U uvodu knjige Todotović je obrazložio svoju studiju o poltronizmu o kome se kod nas, na prostoru bivše Jugoslavije, uopšte malo pisalo; ustvari, postoji do sada samo jedna cjelovita knjiga o navedenom fenomenu a to je knjiga Nove Vujoševića „Kako prepoznati poltrona“ dok su su brojni naučni i stručni radovi o poltronizmu rasuti po časopisima i novinama, koje je autor konsultovao prilikom istraživanja teme i davanja odgovora na postavljenu hipotezu o poltronizmu. Uz sve navedeno, autor ističe da se u svom radnom vijeku susreo s brojnim primjerima poltronskog ponašanja, pa je pojedine karakteristične primjere i bilježio i neke od njih naveo u dijelu knjige u kome su dati praktični primjeri poltronizma.
Pristupajući sistematski, dakle naučno, o fenomenu poltronizma, Todorović kreće od objašnjenja pojma poltron. Tako on ističe da je poltron stranog porijekla; nalazi se u svjetski poznatim jezicima a ima značenje: ništarija, kukavica, strašljivac, ulizica, laskavac, puzavac, gmizavac, beskičmenjak, ljigavac, podrepaš, čankoliz, ulagivač…
Kod nas narod u žargonu poltrone imenuju kao: udvorice, dupelisci, guzolisci, lizguzi, vazelini, uvlakači i sl.
Todorović navodi stanovište Nove Vujoševića koji, dajući terminološko određenje navedenog pojma kaže: „Poltronstvo je svojstvo poltrona – ulizištvo, puzavost, beskičmenjaštvo, udvaranje i sl.“, dok u sociološkom određenju podrazumijeva poltonstvo kao društveno neprihvatljiv način ponašanja i djelovanja kojim se zadovoljavaju ili pokušavaju zadovoljiti aspiracije pojedinih ljudi (poltrona). Aspiracije su najčešće usmjerene prema boljim mjestima, funkcijama, odnosno prema uzlaznoj društvenoj hijerarhiji. Međutim, apiracije za napredovanjem u društvenoj hijerarhiji su normalna ljudska težnja, ali je bitna stvar koja razlikuje poltrone od drugih ljudi a nalazi se u načinu realizacije njihovih aspiracija. Naime, poltrosko ponašanje je svojevrstan vid „udvaranja“ onima s funkcijama, onima koji posjeduju moć ili onima koje smatraju presudnim za karijeru i socijalni status.
Drugi jedan autor na koga se poziva Todorović, jeste psiholog Zoran Čolaković koji u svom članku „Ko su poltroni“ objašnjava da moć i vlast proizvode poltronstvo: „Malo je primjera iz prošlosti kad moć nije proizvodila beskičmenjaštvo, jer vlast i počiva na povijanju kičme drugih, klecanju pred ’bogovima’.“
Zaključujući kako ljudi sa nedostacima u pogledu stručne spreme, neznanjem ili drugim nedostacima na poslovim na kojim rade spas nalaze u bespogovornoj poslušnosti i moralnom kukavičluku, Todorović uz to pojašnjava uzroke pojave poltronstva u našem današnjem društvu. Nasuprot poltronima, ljudi koji su do svog društvenog položaja došli ozbiljnim radom i zalaganjem nisu skloni poltronimu i mrze to iz dna duše. Poltron je po opredjeljenju cinkaroš i to čini iz zadovoljstva i lične koristi. Na poslu je intigant, spletkaroš, mutivoda, doušnik.
Todorović ističe kako poltronstvo nije samo pošast današnjeg vremena, ono je prisutno u istoriji od prvobitne ljudske zajednice pa sve do naših dana.
Poltronsko ponašanje najvidljivije je u politici. U navedenom smislu Todorović ukazuje na knjigu Esada Ćimića „Politika kao sudbina, prilog fenomenologiji političkog stradalništva" u kojoj autor žigoše ulizice, beskčmenjake i kleptomane koji žive od politike a kada političari siđu s vlasti oni to doživljavaju kao dramatičan pad pošto sebe smatraju nezamjenljivim, bogomdanim ljudima.
U poglavlju o cezarizmu i poltronstvu autor objašnjava da upravo cezarizam kao apsolutistička vlast produkuje poltronstvo potčinjenih.
Objašnjavajući poltronstvo sa sociološkogm psihološkog i pravnog stanovišta Todorović na kraju knjige razmatra kako suzbiti poltronizam kao društveno zlo, te daje praktične primjere.
Uprkos želji ovog prikazivača Todorovićeve knjige da je predstavi cjelovito, shvatio je kako je to nemoguće jer, jednostavno knjigu treba pročitati. Posebno treba pročitati mnoštvo praktičnih primjera poltronizma koje je autor naveo u knjizi a koje je sakupio iz svoje prakse u sredinama u kojima je radio i još radi.
Vasilije Šajinović
