U Doboju je od dijabetesa, prema procjenama, oboljelo najmanje 3.600 ljudi, ali potpuni podaci ne postoje, izjavila je predstavnik Udruženja dijabetičara "Dijabeta" Inga Marković.
Markovićeva je ocijenila da je ovaj broj daleko veći, s obzirom na to da ne postoji odgovarajući registar oboljelih, kao ni razmjena informacija privatnih i javnih zdravstvenih ustanova.
"Pacijenti najčešće i ne znaju da su oboljeli dok im ne bude izmjeren šećer kako bi se utvrdilo da li je riječ o dijabetes-melitusu ili insulinskoj rezistenciji", rekla je Markovićeva novinarima.
Ona je navela da liječenje dijabetesa znatno opterećuje kućni budžet, ali i sredstva iz Fonda zdravstvenog osiguranja.
"Sa dijagnozom preddijabetesa liječenje je fokusirano na dijetoterapiju i fizičku aktivnost, dok je insulinska terapija najskuplja, sa mogućnošću pojave komplikacija. Najskuplja i najteža komplikacija za insulnskog pacijenta je amputacija. Jedna amputacija košta 5.000 KM, u šta nije uračunato liječenje prije i poslije zahvata", istakla je Markovićeva.
Ona je ukazala na značaj rane prevencije ove bolesti, koja osim pravilne ishrane i redovne fizičke aktivnosti, podrazumijeva i sticanja znanja o dijabetesu.
Markovićeva je najavila da će ovo udruženje svakog ponedjeljka organizovati obrazovni serijal sa ljekarom specijalistom, na kojem će, između ostalog, tromjesečno biti mjeren šećer HbA1C i rađen monofilament test, kako za članove, tako i za druge građane.
Ona je navela da građani na predavanjima mogu da se informišu o tome šta je dijabetes, kako se sprečava i liječi.
Oftalmolog Tanja Mišić Petrović naglasila je povezanost dijabetesa i oboljenja oka i upozorila da su promjene na oku vezane za dužinu trajanju bolesti, te da se prvih pet godina od oboljenja ne očekuju vidljivije promjene na ovom organu.
"Veoma dugo je ta bolest asimptomatska, mogu se pojaviti neki nespecifični simptomi, kao pojava magle, prolaznih zamućenja, končića i tačkica, ali dok ne dođe do značajnijeg pada vida, postoji problem da se pacijenti ne obrate ljekaru", kaže Petrovićeva.
Ona je rekla da je teško otkloniti promjene kada već nastanu, ali da se može spriječiti razvoj bolesti, zbog čega je, kako navodi, važan redovni pregled kod oftalmologa.
Dijabetičari ukazuju da im niska primanja najčešće ne omogućavaju kvalitetnu ishranu. Dodatni problem predstavlja nedostatak discipline i nepoznavanje ove bolesti.
Željka Ignjatić je kao svoje rane simptome navela povećanu žeđ, neumjerenu glad i učestalo mokrenje, koje je pokušala da koriguje kretanjem i novim režimom ishrane, ali da je usljed nedostatka discipline od aprila na terapiji tabletama.
Nevenka Šijakov je već 10 godina na insulinskoj terapiji, ali je i volonter u dobojskoj "Dijabeti", te navodi da im se najčešće za pomoć obraćaju novooboljeli pacijenti koji ne znaju kojem ljekaru da se obrate.
Prema njenim riječima, razgovor sa takvim licima je važan, kako bi se premostile psihološke teškoće.
