UMJESTO NEКROLOGA Neizbrisiv trag doкtora Sredanovića

Razvojni put oftalmološke službe na području Doboja ima svoje korijene u Oftalmološkoj ambulanti Doma zdravlja u Doboju još od 1962. godine povremenim dolaskom dr Dušana Perišića iz Vojne bolnice u Sarajevu i dr Ane Rosić iz tuzlanske bolnice. I sve je to trajalo do 1964. godine, do dolaska dr Ljiljane Micić Vajdić u Dom zdravlja kao stalnog ljekara oftalmologa. Istovremeno je postignut sporazum sa dobojskom bolnicom da se formira Oftamološki odsjek sa 12 kreveta koje je opsluživala doktorka Micić.

Tek sedamdesetih godina prošlog vijeka, dolaskom dr Pera Sredanovića sa specijalizacije, prvi put se formira Služba za očne bolesti kapaciteta 20 kreveta i bila je smještena u okviru ORL odjeljenja. Služba je raspolagala operacionom salom u kojoj su se mogle obavljati sve operacione radnje iz oblasti oftalmologije. Istovremeno je razvijen i dispanzerski rad. Iz tog perioda ostalo je jedno sjećanje na rad ove službe i njenog utemeljitelja prim. dr Pera Sredanovića.

Bili smo počašćeni pozivom Svjetskog kongresa oftalmologa našoj službi da nas naš najmlađi doktor medicinskih nauka, 38-godišnji Đoko Obućina, oftalmolog Službe za očne bolesti dobojske bolnice, predstavi u Helsinkiju 1984. godine. S ponosom je svojevremeno govorio dr Sredanović o činjenici da se među 400 referata nađe i referat o iskustvima iz rada dobojske Službe za očne bolesti, što je pobudilo veliki interes učesnika, među kojima su osim Evropljana bili i oftalmolozi iz Amerike, Japana, Brazila i drugih vanevropskih zemalja.

- Tim povodom – rekao je tada doktor Sredanović – potvrdili smo da se možemo nositi s najvećim stručnjacima svijeta u liječenju bolesti oka, ali samo dok ne dođe u pitanje oskudnost tehnike zbog čega nismo mogli u cijelosti pratiti savremena dostignuća u liječenju bolesti oka.

Stručni rad u ovoj službi bio je uzdignut do nivoa koji je posebno bio cijenjen u stručnim krugovima učešćem na raznim stručnim skupovima, naučnim sipozijumima i kongresima, tako da se to „dobojsko naučno jezgrao“ sve više usavršavalo i širilo.

Posebne zasluge i priznanje stekao je primarijus Sredanović u ovoj službi, što je posebnu pažnju posvetio stručnom usavršavanju ljekara specijalsta u okviru postdiplomskih studija pa je početkom 1990. godine Služba imala jednog doktora medicinskih nauka i sedam specijlista sa završenom postdiplomskom nastavom, što je stručni rad ove službe podiglo do nivoa koji je bio neobično cijenjen u širim stručnim krugovima tadašnje Jugoslavije. Njagove dijagnoze potvrđivale su se u očnim klinikama Beograda, Sarajeva i drugih velikih centara u bivšoj Jugoslaviji s kojima je razvijao izvanrednu saradnju što je bilo od posebne koristi za pacijente.

Njagova preduzimljivost, upornost i ambicioznost, kao i ispoljeni smisao za organizaciju, rezultirali su gradnjom posebnog građevinskog objekta, pa je ova služba za nepune tri godine rada dobila novi prostor kapaciteta 32 kreveta čime je bila osposobljena za kompletnu patologiju iz ove oblasti.

Rijetki su ljudi, posebno ljekari, kao što je bio prim. dr Pero Sredanović koji je posjedovao znanje koje je nesebično prenosio svojim saradnicima i savjetovao ih da svoj život nikad ne shvate kao prolaznu školu, već da ga iskoriste za dobrobit onih koje opslužuju. Ubijeđen u vrijednost znanja, u napredak medicine, uvjeren u moral svog stradalnog roda, doktor Sredanović nije tu nadu nikad gubio. Njagova preduzimljivost i dalekovidost poklonila je Doboju i Republici Srpskoj Službu za očne bolesti nad kojom je bdio sve do penzionerskih dana.

Perov duh, vjera u život, dostojanstvo i mudrost vraćali su nadu bolesniku, ali i svakom zdravom čovjeku u Doboju.

Nažalost, prije nekoliko mjeseci zauvijek nas je napustio cijenjeni, poštovani i nezaboravljeni prim. dr Pero Sredanović, osnivač Službe za očne bolesti Regionalne bolnice „Svetiu apostol Luka“ u Doboju, ugledni i cijenjeni građanin Doboja.

Tim povodom na društvenim mrežama neko je napisao:

„Rijetki su ljekari na koje nas asocira samo humanost i posvećenost poslu, koji sa ponosom nose zvanje koje dobiju polaganjem Hipokratove zakletve. Ovaj čovjek je bio i puno više od toga, i šteta je što Doboj nema aleju velikana gdje bismo se mogli pokloniti sjenima takvih ljudi, koji su svoj život nesebično ugradili u naš grad. Neka u miru počiva u svom rodnom kraju, vječna mu slava i hvala!“

Njagovo ime ušlo je u prvu „Ediciju znamenitih ljudi Republike Srpske (2001)“, među kojima je inače mali broj Dobojlija.

Trenutno stanje na graničnim prelazima donosi Auto-moto savez Republike Srpske

Stanje na graničnim prelazima možete pratiti UŽIVO i putem aplikacije za Android Auto-moto saveza Republike Srpske!