Pravoslavni vjernici danas proslavljaju Badnji dan, kojim zvanično započinje Božićno slavlje, odnosno proslavljanje rođenja sina Božjeg, Isusa Hrista.
Badnji dan je naziv dobio po tome što se na taj dan u kuću unosi badnjak, koji će se zatim na Božić zapaliti. Badnjak je bitan simbol u hrišćanstvu zato što se smatra da ga je Josif zapalio u pećini u kojoj je rođen Isus kako bi zagrijao tek rođenu bebu i Mariju (Bogorodicu).
Za vjernike je Badnji dan praktično radni dan. Muškarci rano ujutru treba da odu u šumu kako bi nasjekli badnjak, dok žene pripremaju hranu i kolače koji će biti posluženi na trpezi za Badnje veče, kao i sutradan na Božić.
Pored mnoštva različitih običaja, koji valja da se ispoštuju na ovaj dan, ima nešto što bez obzira na kraj važi za sve zemlje u kojima žive Srbi.
Naime, vjeruje se da je za kuću dobro da se badnjak siječe ka istočnoj strani, kao i da se iz najviše tri udarca sjekirom mora odlomiti. Ono što sjekira ne presiječe iz tri udarca, mora se rukama odlomiti, uvrtanjem ili čupanjem.
Ko ovakav badnjak unese u kuću, cijele godine će mu sve ići od ruke!
Polazak u šumu nekada se obilježavao i tako što se pucalo iz pušaka. Ovaj običaj bio je bitan kako bi se pucnjima uplašili vukovi i medvjedi koji bi eventualno došli na obod šume u potrazi za hranom.
Badnjak se siječe prije izlaska sunca. Domaćin sa sinovima ili unucima (obavezno neko mlad) ide u šumu da siječe badnjak. Skoro uvijek je u pitanju mladi hrast ili cer, ali može biti i jela ili bor.
Bira se mlado i pravo stablo, veličine tolike da ga domaćin na ramenu može donijeti kući. Prije nego što ga posiječe, domaćin mu se obraća “Dobro jutro badnjače i čestit ti Božić”. On predstavlja živu osobu i domaćin mu se tako i obraća.
Badnjak preko dana stoji napolju (ponegdje ga oblače u košulje), a uveče, pred večeru, unosi se u kuću uz ritual. Kada ga domaćin unosi u kuću, zajedno sa slamom, domaćica ga posipa žitom, a domaćin ga stavlja uz ognjište. Kada domaćin sa badnjakom uđe u kuću, domaćica baca orahe u svaki ćošak prostorije po jedan, protiv malera i zlih sila.
Badnjak se prvo cjeliva i maže medom. Potom se pali i pristupa se “džaranju”. To je običaj čačkanja i raspaljivanja plamena koji je kod hrasta karakterističan po iskrama koje iskaču iz plamena.
Na Badnji dan porodica se okuplja za trpezom. Kompletna priprema za Božić se ustvari obavlja zajednički. Najprije se žene i muškarci razdvoje prije podne zbog drugačijih poslova, a potom poslije ručka svi zajednički učestvuju u pripremanju večere i svega što je neophodno za sutradan.
