Obilježavanje treće godišnjice katastrofalne poplave u Doboju pretvorilo se u ličnu promociju, a pitanje odgovornosti za 11 žrtava vodene stihije niko, osim medija, nije postavljao.
"To je jedno drugo pitanje. Sve dok mediji budu držali pažnju na ovakvim događajima, ima šanse da se postavlja pitanje odgovornosti", kazao je Duško Vukotić, predsjednik Veterana RS.
On se pridružio SNSD-ovim odbornicima, članovima te partije i srednjoškolcima koji su s mosta u blizini željezničke stanice u znak sjećanja na žrtve poplave bacili cvijeće u rijeku Bosnu.
"Gradski odbor SNSD-a je smatrao da je primjereniji način obilježavanja odavanje počasti žrtvama poplava koje su nas zadesile, na simboličan način bacanjem cvijeća u rijeku Bosnu", kazao je Vojislav Rađa, odbornik SNSD-a, a na pitanje da li je neko trebalo da odgovara za žrtve, rekao je da "ne bi to da komentariše".
Povodom obilježavanja godišnjice poplava Gradska uprava je u sali Skupštine grada organizovala Dan sjećanja, na kojem je treći put prikazan dokumentarni film o zbivanjima u Doboju, a potom su, osim predstavnika lokalne vlasti, i predstavnici SDS-a i DNS-a položili vijence na spomen-ploču stradalima.
Prisutnima u sali, mahom zaposlenim u Gradskoj upravi, ustanovama i preduzećima čiji je osnivač grad nije se obratio gradona-čelnik Doboja Obren Petrović, nego njegov zamjenik Nebojša Marić i Murvet Bajraktare-vić, predsjednik Skupštine grada, koji takođe nije želio da poteže pitanje odgovornosti.
"Da smo imali adekvatniji nasip, možda bismo mogli nešto uraditi, međutim to su pri-odne nepogode. Građani su se možda mogli dignuti ranije, 24 sata, koliko bi to pomoglo, to je sve pitanje", rekao je Bajraktarević.
Najteže mi pada neodgovornost za sve što se desilo, priča Zoran Stokić, mještanin Usore, koja je prva bila na udaru bujice, ali iako razočaran, ne želi ni u koga da upre prstom i kaže da je odgovoran za katastrofu.
"Ja nisam nadležan da odgovorim na takvo pitanje. Imaju nadležni organi", kaže Stokić, čiji dom se nalazi u blizini kuće Marije i Željka Jeleča, koji su poginuli 15. maja 2014. "Nakon dva-tri dana su ih našli udavljene u kući. Marija je bila starija osoba, imala je 80 godina, a njen sin je imao oko 50 godina. Nisu imali mjesta da se sklone na visinu, jer je kuća prizemna, i tako su stradali. Moglo se, kao i za izbore, sa megafonom proći ulicom i pozivati ljude, apelovati da se sklone", smatra Stokić.
Žrtve poplave zaslužuju više od imena isklesanih na ploči, kažu u dobojskom SNSD-u.
"Žrtve zaslužuju primjerenije mjesto, gdje bi trebalo da se postavi spomen-obilježje, jer se desila ogromna tragedija koja zaslužuje mnogo više pažnje", kazao je Rađa.
