Sobe skučene, hladne i kada je sezona grijanja, kažu stanari dobojskog Doma penzionera. Ipak, drugog krova nad glavom nema njih 270, uglavnom starijih, koji su prije dvije decenije izbjegli sa svog ognjišta. Uslove u kojima žive teško mogu da se nazovu dostojnim čovjeka.
“Ako se pere suđe u veš kuhinji, ima li tu dostojanstva, jednu prosotoriju koristimo ja i sin od 17 godina”, priča Rankica Petković.
Još je teže samcima. Muška ruka teže pere veš, da se plati, kažu nema. Muku sa kuvanjem olakšala im je javna kuhinja, ali i do nje pješače sat vremena.
“Živim vidiš kako, znaš kako životinja živi, šta da drugo kažem”, govori Ratko Savić.
Ljekari Doma zdravlja došli su da ih, makar danas, saslušaju. Priznaju, u uslovima u kojima borave, teško je ostati mentalno zdrav.
“Ja sam došla ovdje prije 10 minuta i na mene utiče i za deset minuta, zamislite da živite ovdje godinama kako bi uticalo”, rekla je dr Dejana Cocić-Hažiibrahimović.
Osim ljekara, iskreni su stanari, malo ko ih obilazi. Danas su im davali savjete, mjerili pritisak, nivo šećera u krvi, indeks težine.
“Vrijedi para, otići se ne može. Ne mogu sići niz stepenice, ne mogu u kola ući, već mi neko donese lijekove”, kaže Jovanka Blagojević.
Dva ljekara, medicinske sestre i psiholozi, preventivno su pregledali korisnike. Cilj im je bio da pomognu stanarima bez osiguranja, jer mnogi od njih ne znaju da im je taj pregled besplatan. Iako su sa dobrom namjerom zakucali na njihova vrata, mnogi im, zbog uslova u kojima žive, nisu ni otvorili..{youtube}3c768O6yXuU|500|400|{/youtube}
