Кo juče nije gledao posebnu sjednicu Narodne skupštine Republike Srpske pošteđen je osjećaja stida, nerviranja i postavljanja onog čuvenog pitanja: Jebote, gdje mi živimo? Iako bi se to moglo reći za gotovo svako zasjedanje, moram priznati da je ovo bilo stvarno posebno.

Ovo mu dođe nešto kao nedićevska vlast, samo bez nemačkih trupa. Sa pendrekom i suzavcem, ali još uvek bez streljanja.

Dugo je naprednjačka bagra pokušavala da napravi naoružane partijske odrede. Prvo su pre nekoliko godina pokušali da MUP popune civilima, odnosno svojim članovima, pa je taj zakon skinut s dnevnog reda, očigledno intervencijom spolja. Preko krimnalizovanih državnih sekretara ovog ministarstva određen broj kriminalaca i batinaša dobio je službene značke, ali se ostatak policijskog kadra pokazao previše neutralnim u ratu Srpske napredne stranke sa građanima. Odlaskom Dijane Hrkalović, hobotnici smrti infiltriranoj u policiju odsečen je važan pipak, a uticaj mafijaškog vrha u MUP-u donekle je oslabljen. Valjalo je smisliti nešto drugo, represivno skoro kao policija, a rasprostranjeno isto kao i policija, pa i više.

Novinare mlate etiketama izdajnika i metalnim šipkama! Piscima zabranjuju pjesme! Studente nalaze mrtve u kanalizacijama ili ih nazivaju kopiladima! Nesuđeni brucoši čekaju pred ambasadama i odlaze zauvijek! Moje kolege, univerzitetski profesori, i dalje ćute!

Izbori, koji slijede u oktobru jedinstvena su i neponovljiva prilika da svaka građanka i svaki građanin Doboja izraze svoj stav.

U politici je kao i u životu. Pojedinačan stav u konačnom zbiru čini razliku.

Lejla Hadžimešić pravnica sa bogatim domaćim i međunarodnim iskustvom legislativne analize i rada na programima zaštite djece i autorica publikacije „Pravna zaštita od nasilja – Analiza porodičnih zakona i politika vezanih za nasilje nad djecom u Bosni i Hercegovini“ u intervjuu za blog ZaSvakoDijete.ba govori o tome koliko su djeca u BiH kroz zakone zaštićena od svih oblika nasilja, koji zakoni su adekvatni a gdje supotrebna bolja sistemska izakonska rješenja te koje to korake vlasti u BiH na svim nivoima kako bi svako dijete na jednak način bilo zaštićeno od nasilja na ulici, u školi, porodičnom okruženju i u on-line svijetu. Analiza je izrađena za UNICEF koji je jedan od recipijenata EU sredstava za implementaciju projekta “Zaštita djece od nasilja i promocija socijalne inkluzije djece sa poteškoćama u razvoju u zemljama Zapadnog Balkana i Turskoj“.

Mnogo šta razlikuje grad od sela. Baš mnogo toga. A jedna od najznačajnih je i oblik stanovanja, gdje stanovnici grada žive u zajedničkim zgradama, koriste zajednička stepeništa, podrume, pa onda ulice, trgove, bulevare, parkove i šta sve ne. I onda često kod tog korištenja nivo svijesti ne prati dostignuti nivo materijalnih dobara – rekli bismo tako u vrijeme marksizma. Ako se neko još toga sjeća.