Dok referendumska euforija polako jenjava, putem komentara na društvenim mrežama i portalima vodi se živa rasprava oko toga koliki je postotak građana od onih što imaju pravo glasa izašao na referendum, odnosno da li se ta cifra sastoji od 55, 60 ili 70 procentnih poena. Tako se "praznik demokratije", kako smo od samog početka tepali našem referendumu, u stvari, pretvorio u prebrojavanje spoljnih i unutrašnjih neprijatelja… Jer, logično je, oni koji su glasali su zapravo "pravi Srbi", a ovi što nisu, oni su loši Srbi iliti "dobri Bošnjaci", tj. neprijatelji.

U pravu su oponenti Milorada Dodika koji imaju bojazan da će istrajavanje do kraja na referendumu o Danu Republike Srpske donijeti SNSD-u prednost nad Savezom za promjene na predstojećim lokalnim izborima. Kolebanjem o nedvosmislenoj podršci referendumu kredibilitet kod birača gubi ponajviše Dragan Čavić a u istom smislu perjanicama svoje stranke potpetljava nogu i Mladen Bosić! U navedenom smislu bi najviše štete mogao imati, SDS-ov a, uz to, probošnjački, kandidat za gradonačelnika Doboja Obren Petrović koji još ćuti ali će se u danima pred nama morati javno deklarisati da li je za ili protiv referenduma!

Ako je referendum, kao što njegova definicija kaže, oblik direktnog odlučivanja građana o nekim pitanjima od posebne važnosti za užu ili širu zajednicu, kome može smetati jedna takva demokratska tekovina savremenog društva!?

U prljavoj kesi i zlato bude uprljano, baš kao što je prljava politika ukaljala najčistiju rukometnu misiju kao minulu u Doboju, na „TV turniru šampiona". Sam Bog zna, kojom stazom ili bogazom ide Grad u istorijskom trajanju od šest vekova nastao od složenice „od boja do boja"!

Poslije moje izjave, nakon potpisivanja koalicionog sporazuma u Doboju, koji je potpuno i ravnopravno usaglašen dokument svih potpisnika, o formiranju specijalnog skupštinskog tijela za reviziju i razvoj, na čijem ću čelu ja kao nosilac liste GO SP Doboj biti, nakon opštinskih izbora, dužan sam da građanima dodatno objasnim šta je cilj ove sporazumne odluke.

Kataklizmičnog maja 2014. godine u Doboju sam upoznala Duška Petkovića, u trenutku kada su u ovom gradu kohabitirali ljudi, štakori i mrtva stoka. Petković je bio najveći tragičar Usore, dobojskog naselja u kojem se samo u jednoj ulici za dan utopilo petoro ljudi tokom majskih poplava.