Prošao je i 9. decembar, svjetski dan borbe protiv korupcije koji se obilježava od 2003. godine. I nema tu šta da se obilježava kad nam je borba uzaludna. Osim savjeta i preporuka kako da prijavimo korupciju, niko više ništa ne čini za društvo u BiH, čije zdravo tkivo nagriza ova rekla bih neizlječiva bolest.
Bosna i Hercegovina spada u jednu od najkorumpiranijih zemalja u Evropi, a najkorumpiranija je zemlja u regionu. Ispod BiH se nalaze Makedonija, Kosovo i Albanija.
Korupcija je najveći problem s kojim se suočavaju građani BiH, rak rana ovog društva, bolest koja generiše mentalitet da su upravo oni koje narod bira nedodirljivi, da zakoni postoje ali ne važe za sve, nisu isti za one koji imaju i one koji nemaju novac. Sve to dovodi do siromaštva, bijede, nezaposlenosti, propadanja sporta, lošeg zdravstvenog i obrazovnog sistema i sve većeg broja odlazaka mladih ljudi u zemlje EU.
Ko je kriv za takvo stanje?!
Krivi su svi. Krivi smo mi. Mi smo ti koji dajemo mito, oni ga samo velikodušno primaju. Od portira, kuvarice, službenika, načelnika, direktora, ministara, doktora, svi gledaju isključivo lični interes.
Korupcija je postala dio naše kulture, duboko ukorijenjena, način našeg življenja od one počasti doktora i kupi nešto medicinskim sestrama, do počasti policajca, ispoštuj sudiju, poguraj malo taj tender.
Korupcija predstavlja ozbiljnu prepreku za poslovanje u BiH i gotovo svi sektori pate od neujednačene korupcije. Tu se posebno izdvajaju javne nabavke i javna uprava, gdje je nepotizam široko rasprostranjena praksa. BiH ima pravni okvir za borbu protiv korupcije ali njegovo sprovođenje je jako loše, skoro pa nikakvo. Krivični zakon kriminalizuje pokušaj korupcije, iznuđivanja, aktivnog i pasivnog mita, prihvatanje ili traženje poklona, podmićivanje stranačkih zvaničnika, pronevjera i zloupotreba položaja. Darovi simobličke prirode su prihvatiljivi ali ne smiju prelaziti vrijednost 102 eura. BiH je čak potpisala i ratifikovala Konvenciju UN protiv korupcije 2013. Godine.
Korupcija je isto tako blisko povezana i sa privatnim poslovnim sektorom u vidu podmićivanja vladinih službenika koji imaju bitnu ulogu u zaključivanju određenih ugovora te ulaganje privatnog kapitala u državu.
Tako, npr. u SAD u vremenskom periodu od 1987. do 1996.g. i pored činjenice da su milioni Amerikanaca umirali ili bili bolesni od inficirane hrane (uglavnom mesa), inspekcijske mjere koje kontrolišu kvalitet mesa nisu bile pooštrene. Zašto nije bilo reakcije iako su relevantni izvori navodili da je uzrok smrti ili bolesti loša hrana? Možda zato što je mesna industrija u tom periodu donirala 41 milion dolara zakonodavcima i njihovim partijama.
Korupcija se neće tako lako iskorijeniti u BiH jer smo mi jedno trulo društvo, društvo koje nijemo ćuti dok korupcija cvjeta i tako će biti sve dok je isplativa.
