Novi Zakon o zaštiti potrošača u RS: Veća prava kupaca, strože kazne za trgovce

Novi Zakon o zaštiti potrošača u Republici Srpskoj, koji je usvojila Narodna skupština i objavljen u „Službenom glasniku RS“, donosi opsežnija pravila zaštite građana pri kupovini robe i korišćenju usluga. Stupanjem na snagu ovog propisa prestaje da važi raniji zakon iz 2012. godine sa izmjenama, a trgovci i davaoci javnih usluga imaju rok od šest mjeseci da usklade svoje poslovanje sa novim pravilima.

Osnovna prava potrošača

Zakon jasno nabraja koja su osnovna prava svakog potrošača u Republici Srpskoj:

• pravo na zadovoljavanje osnovnih potreba (hrana, odjeća i obuća, stanovanje, voda, struja, zdravstvo, obrazovanje, higijena);

• pravo na bezbjednost – zaštitu od proizvoda i usluga opasnih po život, zdravlje, imovinu ili životnu sredinu;

• pravo na tačnu informisanost o robi i uslugama radi razumnog izbora;

• pravo na izbor između više proizvoda i usluga po prihvatljivim cijenama i uz garantovan kvalitet;

• pravo da se glas potrošača čuje kroz udruženja potrošača;

• право na pravnu zaštitu i naknadu materijalne i nematerijalne štete;

• pravo na obrazovanje o potrošačkim pravima;

• pravo na zdravu i održivu životnu sredinu.

Potrošač se ne može ugovorom odreći ovih prava, a sve ugovorne odredbe koje su suprotne zakonu i na štetu su potrošača – ništavne su. U slučaju različitog tumačenja, zakon nalaže da se uvijek primijeni rješenje koje je povoljnije za potrošača.

Ko je potrošač, a ko trgovac?

Zakon precizno definiše učesnike na tržištu:

• potrošač je fizičko lice koje kupuje robu ili usluge za potrebe koje nisu vezane za poslovnu ili drugu komercijalnu djelatnost;

• trgovac je privredno društvo, preduzetnik ili fizičko lice registrovano za djelatnost (uključujući ugostiteljstvo) koje nastupa na tržištu u okviru svoje djelatnosti;

• proizvođač je svako lice koje proizvodi ili uvozi robu i stavlja svoje ime ili žig na proizvod.

Ove definicije su važne jer od njih zavisi primjena svih ostalih članova zakona.

Obaveze trgovaca: rok isporuke, cijene i reklamacije

Trgovac je dužan da posluje u skladu s profesionalnom pažnjom i dobrim poslovnim običajima, da sve uslove prodaje jasno i vidljivo istakne na prodajnom mjestu i da robu i usluge nudi svim potrošačima pod jednakim uslovima.

Najvažnije obaveze su:

• isporuka plaćenog proizvoda ili usluge bez odlaganja, najkasnije u roku od 30 dana od preuzete obaveze, osim ako nije drugačije ugovoreno;

• obaveza da se rok isporuke jasno napiše na računu, predračunu ili priznanici;

• obaveza da se potrošaču izda račun bez dodatne naknade; zabranjeno je posebno naplaćivati „opomene“ za dospjela potraživanja;

• vidljivo isticanje cijene proizvoda, kao i cijene po jedinici mjere (kilogram, litar, metar…), uključujući sve poreze, takse i naknade;

• posebno označavanje akcijske prodaje, rasprodaja i sniženja, uz prikaz cijene prije i poslije sniženja, kao i najniže cijene u prethodnih 30 dana;

• vođenje i držanje na vidnom mjestu Knjige reklamacija te obaveza da se na pisani prigovor odgovori u roku od osam dana.

Ako trgovac ne ispuni ugovorenu obavezu u roku, a rok je bitan element ugovora, ugovor se raskida, a trgovac mora vratiti uplaćeni iznos najkasnije u roku od sedam dana.

Prava potrošača kod neispravne robe ili loše usluge

Kada proizvod ima nedostatak, potrošač ima pravo da bira jedno od sljedećeg:

• besplatna popravka;

• zamjena proizvoda ispravnim, bez dodatnih troškova;

• povrat uplaćenog iznosa i nadoknadu troškova povrata proizvoda;

• sniženje cijene, ukoliko obje strane pristanu.

Trgovac je dužan da popravku ili zamjenu izvrši u razumnom roku, najduže u roku od 30 dana od podnošenja zahtjeva. Ako se poslije prve popravke ponovo pojavi isti ili sličan kvar, potrošač može tražiti zamjenu, povrat novca ili novo sniženje cijene.

Trgovac odgovara za nedostatke na proizvodu do dvije godine od prenosa rizika na potrošača (kod polovne robe ovaj rok može biti kraći, ali ne kraći od godinu dana). Potrošač je dužan da u roku od 60 dana od otkrivanja kvara pisano obavijesti trgovca; po isteku dvogodišnjeg roka gubi se pravo po ovom osnovu.

Bitna novina je i uvođenje pravila o teretu dokazivanja: svaki nedostatak koji se pojavi u prvih 12 mjeseci od kupovine smatra se postojećim i u trenutku kupovine, osim ako trgovac stručnim mišljenjem ne dokaže suprotno.

Slična pravila važe i za usluge: ako usluga ima nedostatak, potrošač može zahtijevati da se posao ponovo uradi bez naknade ili da se cijena usluge snizi. Za vidljive nedostatke rok za prigovor je osam dana, a za naknadno otkrivene nedostatke 60 dana od saznanja, najduže dvije godine od izvršenja usluge.

Servisi i rezervni dijelovi

Za tehničku robu i složenije uređaje proizvođač ili trgovac mora obezbijediti servis i rezervne dijelove: najmanje tri godine za kućne aparate i pet godina za druge tehnički složene proizvode, kao i dodatnih najmanje pet godina nakon prestanka proizvodnje. Ako nema sopstveni servis, trgovac je dužan da obezbijedi spisak ovlašćenih servisera.

Tokom popravke, trgovac o svom trošku preuzima i vraća proizvod, izdaje potrošaču potvrdu o stanju robe, a garantni rok se produžava za vrijeme tokom kojeg potrošač nije mogao da koristi proizvod. Ako je izvršena zamjena ili „bitna popravka“, garancija za taj dio praktično počinje ponovo da teče.

Usluge od „opšteg ekonomskog interesa“ – struja, voda, grijanje…

Zakon posebno uređuje javne usluge kao što su struja, gas, toplotna energija, voda, odvod otpadnih voda, telekomunikacije, pošta, javni prevoz, odvoz smeća i druge tzv. ekonomske usluge. Kvalitet, uslovi pružanja i cijene ovih usluga pod kontrolom su države ili drugih javnih tijela, upravo radi zaštite opšteg društvenog interesa.

Trgovac (davalac usluge) može da obustavi isporuku usluge tek ako potrošač ne plati svoje obaveze u roku od dva mjeseca od izdavanja računa, i to nakon što ga pisano ili elektronski upozori i ostavi dodatni rok od najmanje 30 dana da dug bude izmiren. Zabranjeno je dodatno naplaćivanje troškova opomena i sličnih „administrativnih“ troškova pri naplati duga.

Kupovina na daljinu i van poslovnih prostorija

Za ugovore zaključene putem interneta, telefona ili prilikom posjete trgovca domu ili radnom mjestu potrošača, zakon uvodi obavezu detaljnog predugovornog obavještenja.

Prije zaključenja ugovora na daljinu ili van poslovnih prostorija, trgovac mora jasno navesti:

• puno poslovno ime, matični i poreski broj, punu adresu, telefone, e-mail;

• precizan naziv proizvoda ili usluge;

• sve podatke potrebne za identifikaciju ugovora;

• uslove plaćanja, isporuke i reklamacije.

Ovo bi trebalo da smanji zloupotrebe kod „telefonske prodaje“, agresivnih ponuda na kućnoj adresi i sličnih praksi.

Zabrana nepoštene poslovne prakse

Zakon uvodi čitavo poglavlje o nepoštenoj poslovnoj praksi i zabranjuje trgovcima svaki oblik ponašanja koji je suprotan profesionalnoj pažnji i koji može bitno da naruši ekonomsko ponašanje prosječnog potrošača.

Nepoštena je posebno:

• obmanjujuća praksa (pogrešne, nepotpune ili poluistinite informacije, prikrivanje bitnih činjenica);

• agresivna praksa (pritisak, prijetnje, iskorištavanje zavisnog položaja potrošača);

• ciljano iskorištavanje posebno osjetljivih grupa – djece, starijih, osoba sa invaliditetom – na način koji trgovac može razumno da predvidi.

Uloga udruženja potrošača i nadzora

Zaštitu potrošača, pored Ministarstva trgovine i turizma, sprovode i udruženja potrošača, koja su po zakonu neprofitna i nezavisna od trgovaca, organa vlasti i političkih stranaka. Ona djeluju na lokalnom i republičkom nivou, savjetuju građane, rade uporedna ispitivanja kvaliteta proizvoda i obavještavaju nadležne organe o nepravilnostima na tržištu.

Ministarstvo vrši upravni nadzor nad primjenom zakona, dok inspekcijski nadzor sprovodi Republička uprava za inspekcijske poslove preko tržišnih inspektora. Ako inspektor utvrdi da je trgovac neopravdano odbio osnovanu reklamaciju potrošača, može rješenjem naložiti trgovcu da ispuni zahtjev potrošača u određenom roku.

Kazne za trgovce

Za kršenje zakona predviđene su značajne novčane kazne. Trgovac kao pravno lice može biti kažnjen iznosom od 3.000 do 15.000 KM, na primjer ako:

• stavlja u promet proizvode koji nisu bezbjedni za život i zdravlje ljudi ili životnu sredinu;

• prodaje robu ili pruža usluge suprotno zahtjevima profesionalne pažnje i dobrim poslovnim običajima;

• ne isporuči plaćeni proizvod ili uslugu u propisanom roku.

Za ponovljene prekršaje u roku od dvije godine, uz novčanu kaznu može se izreći i zaštitna mjera zabrane obavljanja djelatnosti do 90 dana.

Zaključak

Novi Zakon o zaštiti potrošača u Republici Srpskoj donosi detaljnija pravila u korist građana: od jačih garancija i lakših reklamacija, preko stroge kontrole javnih usluga, do zabrane nepoštene poslovne prakse i visokih kazni za trgovce koji krše pravila. Istovremeno, potrošačima se poručuje da aktivno koriste svoja prava – pišu prigovore, obraćaju se udruženjima i, kada je potrebno, traže zaštitu od nadležnih organa.

Vlada Republike Srpske objavila je u Sl. glasniku Republike Srpske 101/25 na str. 1  Zakon o zaštiti potrošača u Republici Srpskoj.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.