Oktobar se približava, a sa njim i još jedni opšti izbori. Međutim, za razliku od mnogih prethodnih, ove izbore prati nešto što političkim partijama zadaje mnogo više brige nego njihovi protivnici. To nisu programi, nisu kandidati, pa čak nisu ni nezadovoljni građani. To su nova pravila igre.
Ako u Republici Srpskoj postoji grad koji je postao simbol izbornih kontroverzi, onda je to Doboj. Od poništenih lokalnih izbora 2020. godine do ponovljenih glasanja i brojnih sumnji koje su godinama pratile izborni proces, Doboj se gotovo redovno nalazi u centru priča o izbornim nepravilnostima. Zato nije neobično što se upravo ovdje danas postavlja pitanje da li vlast prvi put ulazi u izbore svjesna da će prostor za manipulacije biti manji nego ranije.
Ako je odgovor potvrdan, onda nije neosnovano zapitati se zašto se baš posljednjih dana otvaraju projekti, dijele obećanja, nude zapošljavanja i pronalazi novac za ono za šta ga godinama navodno nije bilo. Izgleda kao da je predizborna kampanja već počela, samo što je ovog puta plaćaju građani.
Posebno osjetljiva tema jeste zapošljavanje djece poginulih boraca. Nema čovjeka koji će reći da ta djeca ne zaslužuju posao. Naprotiv. Društvo je davno zakasnilo da im pruži podršku kakvu zaslužuju. Ali pravo pitanje nije da li zaslužuju posao, nego zašto se vlast toga sjetila baš sada?
Gdje su bili svi ti programi prije tri ili pet godina? Zašto se problemi koji postoje decenijama rješavaju nekoliko mjeseci pred izbore? Da li je riječ o iskrenoj brizi ili o političkoj računici?
Kada vlast godinama tvrdi da uživa ogromnu podršku građana, onda ne bi trebalo da ima potrebu za predizbornim dijeljenjem svega i svačega. Međutim, upravo sada svjedočimo rekordnim zaduženjima, novim kreditima, rebalansima budžeta i milijardama koje se stavljaju u funkciju političke kampanje.
Građanima se nude radna mjesta. Penzionerima pomoć. Pojedinim kategorijama povećanja. Lokalnim zajednicama projekti. Svima po nešto. Kao da je odjednom pronađen čarobni štapić koji godinama nije postojao.
A možda je objašnjenje mnogo jednostavnije.
Možda oni koji su godinama računali na slabe kontrole, na propuste sistema i na mogućnost da izborni rezultat popravljaju nakon zatvaranja biračkih mjesta sada prvi put moraju da razmišljaju kako da dobiju stvarni glas birača.
Možda su konačno shvatili da će ovog puta građanin morati sam da zaokruži ime kandidata i da će upravo taj glas biti mnogo teže promijeniti nego ranije.
Ako je tako, onda više nije dovoljno kontrolisati birački odbor. Potrebno je kontrolisati birača.
A najbolji način za to oduvijek je bio da se kod građanina stvori osjećaj duga. Da posao, pomoć ili projekat ne dolaze od novca poreskih obveznika, nego kao lična usluga političke partije.
To je suština problema.
Nije sporno zaposliti dijete poginulog borca. Sporno je ako se to radi samo onda kada se približe izbori.
Nije sporno pomoći penzioneru. Sporno je ako se pomoć pojavljuje samo onda kada treba izaći na birališta.
Nije sporno graditi puteve i finansirati projekte. Sporno je ako se građanima predstavlja da to nije njihov novac, nego poklon vlasti.
Zato će oktobarski izbori biti više od običnog političkog nadmetanja. Oni će pokazati da li su građani spremni da glasaju po svojoj savjesti ili po osjećaju obaveze prema onima koji su se njihovih problema sjetili tek kada je počela izborna godina.
A možda će upravo rezultat tih izbora dati odgovor na pitanje koje se danas sve češće čuje među građanima:
Da li vlast dijeli novac zato što je jaka, ili zato što prvi put nije sigurna da može pobijediti bez njega?
***
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.
Čitaoci reporteri
Podjelite sa ostalim našim čitaocima ono što svakodnevno vidite, sa čime se susrećete, vaše utiske sa putovanja, neobične sutuacije kojima ste prisustvovali i zabilježili ih svojim foto-aparatom tokom ljetovanja, zimovanja, izleta... Pišite nam na našu email adresu:
