Vapaj naše čitateljke: „Mjesecima nemam mira od komšija – ovo je postalo psihičko maltretiranje”

Kad komšijska buka postane maltretiranje: Kome se građani u Republici Srpskoj mogu obratiti kada mjesecima nemaju mira?

Buka iz susjednog stana, naročito u noćnim časovima, nije samo pitanje komšijskih odnosa, već može postati ozbiljan problem koji direktno utiče na zdravlje, san i svakodnevni život stanara. Upravo takvo pismo stiglo je u našu redakciju, a čitateljka tvrdi da mjesecima nema mira zbog lupanja, galame, trčanja i muzike iz stana iznad njenog.

Prema propisima u Republici Srpskoj, ovakvi slučajevi ne bi trebalo da ostanu samo na pokušajima ličnog dogovora među komšijama. Za pridržavanje kućnog reda u stambenim zgradama nadležna je komunalna policija, dok se u slučajevima narušavanja javnog reda i mira može obratiti i policiji.

Zakon o javnom redu i miru Republike Srpske propisuje da se javni red i mir može narušiti, između ostalog, vikom, vriskom, reprodukcijom muzičkih sadržaja i drugim nepristojnim ili drskim ponašanjem, za šta je predviđena novčana kazna od 100 do 300 KM.

S druge strane, odluke o kućnom redu u stambenim zgradama, koje donose lokalne zajednice, obično propisuju vrijeme dnevnog i noćnog odmora. U primjeru odluke o kućnom redu u stambenim zgradama navedeno je da se u periodu od 22 do 6 časova zimi, odnosno od 23 do 5 časova ljeti, kao i tokom dnevnog odmora, stanari moraju ponašati tako da obezbijede potpuni mir i tišinu u zgradi. Za kršenje tih odredbi predviđene su novčane kazne.

To znači da građani koji imaju ovakav problem treba da se obrate komunalnoj policiji, zbog kršenja kućnog reda; policiji, ako se buka dešava noću, uz galamu, muziku ili drugo narušavanje reda i mira; predsjedniku zajednice etažnih vlasnika, koji treba da reaguje u ime stanara; vlasniku stana, ako su u stanu podstanari; te Centru za socijalni rad, ali samo ako postoje konkretne sumnje da je dijete zanemareno, ugroženo ili izloženo neprimjerenim uslovima.

Posebno je važno da građani ne ostanu samo na usmenim pritužbama. Potrebno je voditi evidenciju: datum, vrijeme, trajanje buke, opis događaja, eventualne svjedoke i svaku intervenciju policije ili komunalne policije. Od nadležnih treba tražiti da se sačini službena zabilješka ili zapisnik, jer tek ponovljene i dokumentovane prijave pokazuju da nije riječ o jednom incidentu, nego o dugotrajnom problemu.

Pismo čitateljke prenosimo u potpunosti:

„Razmišljala sam već par puta da se javim sa ovim problemom, čisto me interesuje: postoji li, zaboga, rješenje?

Evo sjedim u sopstvenom stanu i, umjesto da odmaram vikendom, nemam mira od idiota koji žive iznad mene! I tog mira nemam od oktobra 2024. godine!

Znam, možda ćete reći: Ali trenutno ne krše kućni red... E pa, skoro da nema noći da ne lupaju, trči dijete od 23 do 1 čas, dijete koje, mislim, nema ni dvije godine i koje bi odavno trebalo da je u dubokom snu, ili je u kombinaciji. Ako nije to, onda puštaju muziku. Razne su tu kombinacije u pitanju.

Zvala sam policiju nekoliko puta. Išla sam im na vrata. Zvala sam gospođinu majku, jer je ona vlasnik stana, pošto me je balavica skoro otjerala s vrata i rekla da se obratim njenoj majci!

Obraćala sam se predsjednici Kućnog savjeta, koja im je takođe išla na vrata i kontaktirala majku, vlasnicu stana, ali ništa ne pomaže. Prvi put kada im se predsjednica Kućnog savjeta obratila, bili su se poprilično smirili skoro mjesec dana, što znači da se može, a onda sve po starom.

Nerijetko me u toku noći probude lupom, kada sam već u dubokom snu, pa zamislite intenzitet te lupe!

Mene zanima da li postoji neka ustanova kojoj mogu da se obratim, u čijem je to nadleštvu. Čak sam mislila da ih prijavim Centru za socijalni rad, jer noću nerijetko probude i to svoje jadno dijete! Lupaju, lupaju i onda čujem iznenadni plač. To su uglavnom i bili momenti kada mi prekipi i pozovem policiju, naravno, govorim o periodu nakon 23 časa.

Tako da, ono što bih voljela jeste da čujem iskustva ljudi, kako su taj problem riješili? Evo, kontam opet otići u policiju, ali bila sam već jednom i ništa mi nisu rekli.

Da naglasim, prije nego što su ovi idioti uselili u stan, u tom stanu su, u različitim periodima, živjele dvije porodice sa malom djecom i nikada nikoga od njih nisam čula!

Da, ovdje trčanje djeteta po danu nije problem, to se svugdje dešava i to je neizbježno, i moje dijete je bilo malo, ali problem je njihovo lupanje prije svega i tutnjanje djece, jer bude tu povremeno još neka porodica, koliko sam shvatila, nakon 23 časa.

Pomoć! Ovo je postalo ozbiljno psihičko maltretiranje.

P. S. Današnja lupa je počela prije 12 časova i još nije prestala. Subjektivni osjećaj – igranje fudbala s komadima namještaja umjesto lopte, s povremenim prebacivanjem na kuglanje i bacanje kugle u dalj!”

Ovaj slučaj otvara šire pitanje: koliko su stanari zaista zaštićeni kada komšijska buka traje mjesecima? Pravo na život u stanu ne znači i pravo na svakodnevno ometanje drugih. Zgrada nije privatno ostrvo, nego zajednički prostor u kojem svako ima pravo na mir, ali i obavezu da ne ugrožava druge.

***

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.