DOBOJ: Кnedla u grlu profesora Pankovića

(Golootočanin, esteta i poeta – Dušan Panković, profesor, pisac)

Poslije nepune dvije godine patnje i straha na Golom otoku, student književnosti i našeg jezika Dušan Panković namjerava da nastavi studije. Dolazi krajem ljeta 1951. godine u Beograd da obnovi upis na fakultet uvjeren da neće biti problema. Ali, mora napisati molbu za ponovni prijem u Savez studenata. U molbi treba navesti koliko su i kako ”vaspitne mjere” uticale da ponovo postane koristan član društva. Mladi čovjek se lomi, sav se se trese – reći istinu ili slagati? Ipak, slagati!? Mora! I napiše Dušan Panković da se sa njim i ostalim zatvorenicima na Golom otoku postupalo sasvim ispravno, tačnije ”strogo, ali humano”! U sebi se stidi očigledne laži, ali želja da nastavi studije bila je jača od istine.

OTVORENO PISMO: Oproštaj od prijatelja

Podstaknut nemilim događajem, imam želju da kao prijatelj i direktor JU Ugostiteljske i trgovinske škole, napišem nekoliko riječi o pokojnom Spasoju Vasiljeviću. U proteklih dvadeset godina sa mojim kolegom, mojim komšijom, mojim prijateljem izgradio sam jedan poseban odnos. Svakako, to nisam uradio samo ja nego i on, naš Spale, čovjek koji je uvijek imao vremena i riječi za svakoga. Imati takvog prijatelja je bogatstvo.

Sanjam Doboj, ne baš slučajno

(Dr Ivan Petričević, pulmolog, publicista, pjesnik, istoričar, istraživač stećaka)

U kasnu jesen 1956. godine jedinice Crvene armije okupirale su Mađarsku. Tada je i Jugoslavija živjela u strahu od sovjetske intervencije pa su Tito i njegovi generali zamislili strategiju odbrane na rijeci Savi. Doboj je određen kao mjesto za logističko-zdravstveno uporište. Doktor Ivan Petričević bio je tek završio specijalizaciju pnemoftiziologije u Zagrebu i po dekretu Ministarstva zdravstva određen je da ide u Doboj i da tu ostane tri godine.

OSJEČANI NEKAD: Praznici naši, ovi i oni

Praznici su u sva vremena i sve sisteme prilika da se narod odmori, opusti, proveseli, posjeti rodbina, ispriča i naravno da se dobro počasti. Praznici se najčešće pamte po tome. U prošla, predratna vremena praznici su u cijelu državu pa tako i u Osječane dolazili redom: Vaskrs, Prvi maj, Dan mladosti. Sve u neki mjesec dana ili koji dan više.

ISTORIJA DOBOJSКOG ZDRAVSTVA – КAКO SU NAS LIJEČILI Кolera je bila

Sredinom septembra 1981. Savezni komitet za zaštitu zdravlja i socijalnu zaštitu obavijestio je Svjetsku zdravstvenu organizaciju da je u Jugoslaviji, u Doboju, registrovan slučaj oboljenja od kolere. Istovremeno je i Tanjug izvijestio našu javnost da je oboljeli Slavko Danilović, radnik iz Doboja, koji se nalazio u Iraku i da su poduzete mjere kako bi se zaraženi izolovao i spriječilo širenje ove teške zarazne bolesti.

Najnoviji komentari

Konačno nešto lijepo da se pročita u medijima. Sretno, djevojko!
Ja bih samo skrenula pažnju na to kako je Han Pijesak dobio svog ‘Obrena’ u Vidu Bobana, kojem je na...
Sve su to poslušnici Dodika i raspopa Jerinića koji su se uhljebili u gradsku vlast. Dovoljno je sam...
Da, neki zaposleni u gradskim preduzećima nisu dobijali platu i po godinu dana, pa ipak nisu napušta...

Mi smo nezavisni informativni portal koji ne pristaje na kompromise kada je u pitanju istina. Naša uređivačka politika zasniva se na principima profesionalnog novinarstva, a posebno se zalažemo za borbu protiv korupcije, kriminala i nepotizma. Bez obzira na pritiske, ostajemo dosljedni u namjeri da građanima pružimo tačne, provjerene i pravovremene informacije koje služe javnom interesu.

Čitaoci reporteri

Podjelite sa ostalim našim čitaocima ono što svakodnevno vidite, sa čime se susrećete, vaše utiske sa putovanja, neobične sutuacije kojima ste prisustvovali i zabilježili ih svojim foto-aparatom tokom ljetovanja, zimovanja, izleta...

Pišite nam na našu email adresu: redakcija@dobojski.info