Engleski lord Edward Frederick Lindley Wood je rekao:

"KAD SE LJUDI BORE ZA SLOBODU, RIJETKO KADA ZA SVOJU POBJEDU DOBIJAJU BILO ŠTA DRUGO DO NOVE GOSPODARE."

Ovog 9. januara proslavljamo 25 godina od osnivanja Republike Srpske. Sve je isto i više ništa nije isto nakon što je u Srpskoj sproveden referendum odnosno najskuplja anketa ikad, sa važećim odnosno nevažećim rezultatima, jer je neka čistačica u institucijama Srpske, navodno u metežu koji je nastao u trenutcima proslave uspješno sprovedenog referenduma, greškom određene dokumente negdje sklonila sa nekog stola što je bio razlog da se rezultati (ne)objave u Službenom glasniku. A ono što nije objavljeno u Službenom glasniku, ako ćemo po pravu i knjigama, skoro pa da i ne postoji zato što ne proizvodi pravno dejstvo. Jarac ili gladac, sve to zavisi od afiniteta, da li u 19:30 preferirate gledati Dnevnik na RTRS-u ili na BN TV.

...Iznad ovog tihog mesta
Duboko pod zemljom
Uznose me kao u snu
Tvoje ljupke usne
I kad zatalasa magla u ovim kasnim satima
Stajaću kod tog fenjera
Kao nekad, Lili Marlen

https://sr.wikisource.org/wiki/Лили_Марлен

U jednim dnevnim novinama pojavio se tekst pod naslovom VEĆ BRINE OTPOR! I ništa se značajno ne bi desilo da jedno PRETVORNO BIĆE nije saznalo da je izvjesni BEĆO PRITVOREN. Pa šta, reći ćete, kao da je Bećo neka značajna ličnost. Ali, ispostavilo se da baš on OBRĆE PROTIVNE i da je TRPEĆ NEOBORIV! Ko bi rekao a do juče mu je EVRIĆ POTREBNO bilo udijeliti! PRETVORNO BIĆE okupi OBNOĆ VRTIREPE znajući da ROB NEĆE PROTIV. Ideja je bila jednostavna: PRETVORIĆE NOB u PRVO BERIĆETNO okupljanje. Ako treba PROVRTIĆE NEBO samo da BEĆO NE TRPI ROV!

Kažu da je mudar onaj koji zna kad da prevrne a da ne zagori! To se uglavnom odnosi na političare. Ja, međutim, nisam političar ali znam da prevrnem! Doduše, ponekad malo i zagori ali neko i to voli. Specijalnost mi je da prevrćem političare, poznate face, pjevaljke, zvijezde i zvjezdice. A kako to izgleda i na koji način to radim vidjećete u narednim redovima teksta.

Svaki građanin Doboja treba da se zapita da li je zadovoljan onim što se u Doboju dešava od kraja rata pa do danas. Ogromna većina, bez obzira na nacionalnost, vjeru ili političku pripadnost, odgovoriće negativno. Ipak, to za mnoge nije bila prepreka da svoj glas ponovo povjere onima koji ovaj grad vode već skoro dvije decenije i koji su prvoodgovorni za ovakvo stanje. Doboj, grad fenomen zbog mnogo čega, postao je zbog još nečeg, a to je da svi glasaju za čovjeka kojeg ne vole, iz raznoraznih razloga, ali ipak mu daju mandat. Skepticima demokratije i izbornim apstinentima ovo je idealna prilika da se išprdavaju sa vjerom u onu vox populi vox dei, jer zaista, ovi posljednji izbori su sve, samo ne glas naroda, glas građana...