“Želja nam je da svi živimo bolje i da nas bude više. I u tome uspevamo”, rekao je premijer prošle sedmice. I nije pogrešio. Ako razmislite, čini se da je njih, misli se ovih koji vladaju, sve više, a i žive sve bolje. To što je ostalima lošije, nije do premijera.

Svjedoci smo situacije u kojoj je novinaru Nikoli Morači oduzet telefon, kako je rečeno, jer je, kako je rečeno, osumnjičen da je počinio krivično djelo Povreda tajnosti postupka iz člana 337. stav 1. Krivičnog zakonika Republike Srpske. U ovom tekstu se neću baviti navodima prema kojima da je Morača prvo pozvan na razgovor u svojstvu svjedoka, zbog članka kojegi je objavio. Prema istim navodima njemu je oduzet mobilni telefon i postao je osumnjičeni, pa kada nije otkrio izvor onda je postao osumnjičeni kome je oduzet mobilni telefon. Neću se baviti ni pravom i dužnošću novinara da čuva i štiti svoje izvore (kolege koje su mnogo stručnije u toj oblasti su već dale svoje komentare o tome). Ovdje ću se baviti samo statusom novinara Morače, odnosno mogućnošću da on bude osumnjičeni, odnosno da on počini djelo koje mu se stavlja na teret.

Vjerujem u jednoga Dodika, Svedržitelja, Tvorca neba i zemlje i svega vidljivog i nevidljivog...

Ovakvim recitovanjem Simbola vjere se izgleda, prije nego što krenu na spavanje, mole dokazani dobojski članovi SNSD-a.

Neko je slavio Trifuna, neko Dan zaljubljenih, a naši prvaci Sretenje u Beogradu. Tamo su se obreli kao statisti u predstavi koja je uključila sve - i triler i kome(n)diju i dramu. Glumci su bili neuverljivi, scenario recikliran, a publika smorena.

Samo u BiH je moguće da mi kolega napiše poruku: „ne plaćaju nam doprinose, sreća ja imam rak pa mi ovjeravaju knjižicu.”

Slabi smo na pingvine, ali ih od prošlog vikenda gledamo drugim očima. Oporavljamo se od bečkih prizora i tu sliku pokušavamo da izbrišemo iz pamćenja. Naš očaj oseća i priroda, pa je blaga prema nama. Svoje katastrofe nam ne šalje jer ceni da ćemo se i od ovih ljudskih teško odbraniti.