Kada bi se zapitali na šta to danas grad Doboj liči, te povukli paralelu između prijeratnog i poslijeratnog grada, uočili bi sveopšte demografsko, urbanističko, privredno propadanje. Većina Dobojlija se zabavilo o svome jadu, kako sastaviti kraj sa krajem do narednog prvog. Zbog tog problema koji se zove "kako ostvariti egzistencijalni minimum", neki "manji problemi" (uslovno rečeno) ostali su izvan pažnje građana Doboja.

Opozicija je trijumfalno obznanila narodu kakvu izdajničku politiku vodi Dodik i njegova družina, predsjednik udruženja građana ''Korisnici kredita Švicarac'' Kemal Duraković javno je sa govornice za obraćanje medijma u zgradi Skupštine izgrdio minisitra finansija Tegeltiju da je u osnovnoj školi preskočio časove matematike na kojima se vježba množenje i dijeljenje, dok je BN TV cijeli dan kao udarnu vijest ponavljala da je neki unesrećeni korisnik kredita sa valutnom klauzulom u šficarskim francima (CHF) javno pocijepao svoju člansku karticu SNSD-a.

Ovih dana do punog izražaja je došao sav jad i čemer u kojem se nalazi obrazovni sistem Republike Srpske, a bolja situacija nije ni u drugom entitetu ove države. Sklerotičnost akademske misli povodom ovog pitanja može da se izrazi jednom prostom rečenicom: privatni fakulteti su krivi. Čitava rasprava se svodi na to da se na privatnim univerzitetima i fakultetima diplome bukvalno "štancaju", bez ikakve prethodne provjere znanja koja bi eventualno mogla opravdati titulu koja im je dodijeljena po završetku studijskog programa.

Savez za promjene postigao je zapažene rezultate na unitarizaciji Bosne i Hercegovine. Nije im trebala ni godina dana da, zaobilazeći ustave i zakone, podignu Savjet ministara na pijedestal Vlade Bosne i Hercegovine. SDA i visoki predstavnik, uz pomoć Sjedinjenih Američkih Država i NATO-a, nisu to uspjeli za dvadeset godina mira. Falio im je glas srpskog naroda. Istina, visoki predstavnik je silom prenosio nadležnosti sa entiteta na Bosnu i Hercegovinu, ali državotvornost entiteta nije mogao poništiti a unitarnu Bosnu i Hercegovinu uspostaviti. Sada kada su se srpski predstavnici složili o tome sa SDA, napravljena je velika politička promaja u Bosni i Hercegovini. Vrućica i stvarna bolest doći će nešto kasnije.

Priča o izdajnicima i patriotama ponovo je postala aktuelna prethodnih dana u Republici Srpskoj. Opozicija na nivou Bosne i Hercegovine SNSD-eova koalicija i opozicija u Republici Srpskoj SDS i Savez za promjene već nekoliko mjeseci, a posebno posljednjih dana, vode bitku u medijskom ringu. U žaru borbe za vlast nije se vodilo računa ni o tome šta su dozvoljeni, a šta nedozvoljeni udarci ispod pojasa. Sve je to "začinjeno" medijskom spin zakuskom o navodnom planu da se u Srpskoj izvede "narandžasta revolucija" i nasilno zbaci s vlasti sadašnja nomenklatura, odnosno plan/prijetnja da se izvrši atentat na ministra spoljnih poslova Crnadaka i još neke opozicionare aktuelnoj vlasti u Srpskoj.

Jugoslavija je bila rasturena Ustavom 1974. godine. Da nije bila podignuta na tekovinama Srbije u dva velika (svjetska) rata, možda ne bi ni bila rasturana. Veze Srbije sa Rusijom su konfesionalne, duboko istorijski ukorijenjene i zbog toga neprihvatljive za gospodare svjetske globalizacije pod dominacijom Sjedinjenih Američkih Država i NATO-a. U Jugoslaviji su za Srbiju bile povezane teritorijalne jedinice (Slovenija, Dalmacija, Slavonija, Hrvatska i dr.) sa konfesionalnim i mentalnim ustrojstvom koje je odgovaralo gospodarima svjetske globalizacije. Jugoslavija je tim gospodarima kao instrument trebala da se državotvorno oforme i osposobe Hrvatska i Slovenija, rasturi pobjednica u svjetskim ratovima (Srbija) i oslabi uticaj Rusije na Balkanu. Na taj način Amerika i NATO su bili nekoliko koraka bliže Rusiji i blagotvornom Sibiru. Srbija u formaciji beogradskog pašaluka trebala je pasti pod uticaj Turske, odnosno članice NATO-a.