Prije nego što dođe trenutak da konačno donesu odluku ubacivanjem glasačkog listića u sanduče, građani Doboja bi trebalo da dobro razmisle kome će povjeriti odgovornost i dati privilegiju da se brine o našem gradu naredne četiri godine. S obzirom na to da je na vlasti jedna te ista politička opcija već dvadeset godina, logika demokratskog života daje sama odgovor... Ali pošto su mnogi u dilemi, da te dileme lakše raščiste, nudim im priliku da malo razmisle o tome gdje se i kako odijevaju.

Uprkos "pouzdanim" informacijama o dolasku "obrijanih vehabija" i drugih ekstremista na (kontra)proteste, okupljanja u Parku „Mladen Stojanović“ i na Trgu Krajine prošla su bez značajnijih incidenata. Navodno, na dan protesta policija MUP-a Republike Srbije zaustavila je grupu ljudi koja se uputili ka Banjaluci, a u njihovim prtljažnicima otkrili su oko 40 letvi/palica. Jedna grupica stranačkih aktivista iz Saveza za promjene pokušala je nasilno da uđe u zgradu RTRS-a, međutim, interventna policija je ovu namjeru osujetila, a MUP Srpske dodatno ojačao kordon policije koji je prekidao direktne putne komunikacije između ove dvije lokacije.

U ovim danima prateći događanja u regionu, s posebnim osvrtom na Republiku Srpsku, u čijem stvaranju smo učestvovali, blago rečeno, nalizimo se u stanju šoka i nevjerice. U naša sjećanja naviru misli jedinstva koje je vladalo u opštem pokretu i borbi za slobodu srpskog naroda tokom odbrambeno-otadžbinskog rata. To jedinstvo rezultiralo je nastakom Republike Srpske i sticanjem uslova za biološki opstanak srpskog naroda. Spremnost za veliku žrtvu pokazali su Srbi na teritorijama koje su poslije Dejtona pripale Federaciji, kada su se odrekli svega materijalnog i izabrali neizvjesnost, ali ipak život u Republici Srpskoj, da ne govorimo o miru i počinku za svoje mrtve.

Iako povodom lošeg razloga, ovih dana se, ipak, u Doboju desila jedna lijepa stvar koja je vrijedna pomena. Mladi Dobojlija Aleksandar Ljuboja krenuo je pješke na put dug oko 650 kilometara. Svrha njegovog proputovanja, ili kako on kaže hodočašća kroz gradove Bosne, Srbije i Crne Gore, jeste skretanje pažnje javnosti na petočlanu porodicu Demonjić iz okoline Doboja.

Prema nekim zvaničnim i nezvaničnim podacima i procjenama, u posljednjih dvadesetak godina Bosnu i Hercegovinu napustilo je oko milion njenih stanovnika, što bi u konačnom bilansu značilo svaki četvrti građanin.

Republika Srpska nije nikakva genocidna tvorevina i nije nastala 9. januara 1992. godine. Republika Srpska je "golo poštenje i krvava sloboda", a njen zametak je nastao tokom Drugog svjetskog rata kada je na stotine hiljada Srba zbog zločina rođenja svojom krvlju zalilo svaki pedalj Jugoslavije. U noći 25/ 26. novembra 1943. godine u Mrkonjić Gradu održana je osnivačka skupština ZAVNOBiH-a (Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine), na kojoj je ogromna većina narodnih poslanika bila srpske nacionalnosti. Tada je nekoliko delegata sa govornice pozvalo "Muslimane i Hrvate" da se pridruže novoj vlasti. Ovaj fakt je opštepoznat i zabilježen je u sačinjenim transkriptima sa osnivačke skupštine ZAVNOBIH-a. Tada su se ti delegati izjasnili za "jedinstvenu i slobodnu Bosnu i Hercegovniu", i to na "granitnim temeljima Jugoslavije", u kojoj će biti osigurana "puna ravnopravnost i jednakost svih Srba, Muslimana i Hrvata". Nakon završetka Drugog svjetskog rata, prema prvim poslijeratnim popisima, većinsko stanovništvo Bosne je srpske nacionalnosti. Međutim, zbog genocida ustaško-domobranske koalicije Srbi uskoro gube relativnu većinu. Zato svima mora biti jasno da Srbi nikada nisu mogli odbaciti Ustav iz 1974. prema kome su jedan od državotvornih naroda u Bosni, a prihvatiti nalaze Banditerove komisije prema kojoj Bošnjaci trebaju Srbima "priznati status nacionalne manjine kako garantuje to međunarodno pravo".